Kapetski kraljevi (X – polovina XII veka)
Celokupne zemlje Zapadnih Franaka bile su deo Rimskog carstva kojim su od V veka vladale dinastije Merovinga i Karolinga. Karlo Ćelavi je imenovao veoma sposobnog ratnika, Roberta Snažnog za svog izaslanika koji je branio dolinu Loare od Vikinga. Uskoro su Robert i njegovi naslednici bili grofovi velikih oblasti, zahvaljujući svojim sposobnostima. Iako su rani karolinški kraljevi prenosili krunu s oca na sina, u teoriju je kraljevska dužnost ostala izborna, pa su veliki feudalci težili da teoriju pretvore u stvarnost. 897. godine za kralja su izabrali markiza Neustrije Oda (888-898) koji je bio sin Roberta Snažnog. Ceo sledeći vek je obeležio ogorčeno rivalstvo između karolinških prinčeva i Robertovih potomaka koji su se smenjivali u nošenju kraljevske krune. Plemstvo je bujalo u ovom neprestanom bezvlašću.
Posle smrti Luja V (986-987) plemstvo i prelati Zapadne franačke države bili su sazvani da se opredele između dva kandidata za presto. Karlo, poslednji preživeli član porodice Karolinga, bio je vazal kralja Nemačke i vojvoda Donje Lorene. Nasuprot njega stajao je Hugo Kapet, načelnik doma koji je osnovao Robert Snažni. Hugo je izabran postavši osnivač dinastije koja će Francuskom vladati vekovima. Plemići su očekivali da će se u potpunosti nastaviti uspostavljena praksa šetanja krune kroz razne porodice, ali je Kapet to preduhitrio tražeći od plemića da izaberu njegovog najstarijeg sina kao njegovog krunisanog i miropomazanog pomoćnika da mu «olakša upravu državom». Ovaj sistem izbora, sjedinjen sa sposobnošću Kapeta da imaju muške potomke, uspeo je da učini Francusku kraljevinu naslednom. Prvi Kapeti su morali voditi politiku u sitnim razmerama. Često su kraljevi trošili čitav život da potčine nekog nepokornog vazala, da sruše njegov zamak. Kapeti su provodili skitački život, seleći se sa svojom pratnjom sa jednog poseda na drugi trošeći tu sakupljene namirnice.
Kao kralj Hugo je imao svu tradicionalnu vlast koju su imali i Karolinzi. Kraljeva ličnost bila je sveta i najdivljačniji gospodar bi oklevao pre nego što bi nad njim izvršio nasilje, a kralj je pride imao i podršku crkve. On je pod svojom upravom imao malu grupu vazala, kasnije nazvanih perovima. Tradicija XII veka je kao broj perova ustanovila 12; šest svetovnjaka i šest prelata. Kraljev dvor bio je jednostavno organizovan, sa svega nekoliko službenika. Kapelan je držao mise i vodio prepisku. Konetabl i maršal su nadgledali kraljeve konje i bili kraljevi zamenici pri upravljanju trupama. Upravitelj je bio najmoćniji činovnik i obezbeđivao je potrepštine za kraljevski dvor. Kralj se stalno selio iz rezidencije u rezidenciju, jer je tako bilo jeftinije nego da se jedno mesto snabdeva proizvodima sa drugih imanja, koja su znala biti poprilično udaljena.
Preokret u razvoju kapetske dinastije dostignut je za vreme Hugovog unuka Filipa I (1060-1108). Ovo vreme prestavlja period kada je kralj najslabiji među plemićima, ali od ovog vremena počinje i uspon kraljevske dinastije. Kada je vikontu Burža zarad odlaska u Prvi krstaški rat zatrebao novac Filip je kupio njegov feud. Zatim je, u zamenu za priznavanje grofa Anžua koji je bacio u zatvor svog starijeg brata i zauzeo njegovo mesto, Filip dobio neke anžujske zemlje južno od kraljevske šume Fonteblo. Na bojnom polju stalno je, međutim, trpeo poraze od vazala iz oblasti Ille de Francais.
Njegov naslednik Luj VI (1108-1137) godine bio je ljudina neverovatne i neiscrpne snage. Odmah je porazio i pokorio gospodare Ille de Francais. Poveo je uspešnu borbu sa feudalcima na svom domenu. Učinio je kraj samovolji tih sitnih seniora, rušio njihove zamkove i posedao ih svojim garnizonima. Njegove dalje namere da potčini vazale sa kraljevskog domena ometala je činjenica da je veći deo svoje vladavine proveo u nizu ratova protiv koalicije feudalnih kneževa koju su činili Henri I (1100-1135), kralj Engleske i njegov nećak Tibo, grof Bloa. Kada je ubijen grof Flandrije, Luje je zauzeo njegovu grofoviju, kaznio zločince i postavio grofa po svom izboru. Kada su se Flamanci pobunili protiv grofa, on je ipak nametnuo svoju vlast. Pred Lujovu smrt temelji kapetovske monarhije su bili čvrsto posađeni.
Celokupne zemlje Zapadnih Franaka bile su deo Rimskog carstva kojim su od V veka vladale dinastije Merovinga i Karolinga. Karlo Ćelavi je imenovao veoma sposobnog ratnika, Roberta Snažnog za svog izaslanika koji je branio dolinu Loare od Vikinga. Uskoro su Robert i njegovi naslednici bili grofovi velikih oblasti, zahvaljujući svojim sposobnostima. Iako su rani karolinški kraljevi prenosili krunu s oca na sina, u teoriju je kraljevska dužnost ostala izborna, pa su veliki feudalci težili da teoriju pretvore u stvarnost. 897. godine za kralja su izabrali markiza Neustrije Oda (888-898) koji je bio sin Roberta Snažnog. Ceo sledeći vek je obeležio ogorčeno rivalstvo između karolinških prinčeva i Robertovih potomaka koji su se smenjivali u nošenju kraljevske krune. Plemstvo je bujalo u ovom neprestanom bezvlašću.
Posle smrti Luja V (986-987) plemstvo i prelati Zapadne franačke države bili su sazvani da se opredele između dva kandidata za presto. Karlo, poslednji preživeli član porodice Karolinga, bio je vazal kralja Nemačke i vojvoda Donje Lorene. Nasuprot njega stajao je Hugo Kapet, načelnik doma koji je osnovao Robert Snažni. Hugo je izabran postavši osnivač dinastije koja će Francuskom vladati vekovima. Plemići su očekivali da će se u potpunosti nastaviti uspostavljena praksa šetanja krune kroz razne porodice, ali je Kapet to preduhitrio tražeći od plemića da izaberu njegovog najstarijeg sina kao njegovog krunisanog i miropomazanog pomoćnika da mu «olakša upravu državom». Ovaj sistem izbora, sjedinjen sa sposobnošću Kapeta da imaju muške potomke, uspeo je da učini Francusku kraljevinu naslednom. Prvi Kapeti su morali voditi politiku u sitnim razmerama. Često su kraljevi trošili čitav život da potčine nekog nepokornog vazala, da sruše njegov zamak. Kapeti su provodili skitački život, seleći se sa svojom pratnjom sa jednog poseda na drugi trošeći tu sakupljene namirnice.
Kao kralj Hugo je imao svu tradicionalnu vlast koju su imali i Karolinzi. Kraljeva ličnost bila je sveta i najdivljačniji gospodar bi oklevao pre nego što bi nad njim izvršio nasilje, a kralj je pride imao i podršku crkve. On je pod svojom upravom imao malu grupu vazala, kasnije nazvanih perovima. Tradicija XII veka je kao broj perova ustanovila 12; šest svetovnjaka i šest prelata. Kraljev dvor bio je jednostavno organizovan, sa svega nekoliko službenika. Kapelan je držao mise i vodio prepisku. Konetabl i maršal su nadgledali kraljeve konje i bili kraljevi zamenici pri upravljanju trupama. Upravitelj je bio najmoćniji činovnik i obezbeđivao je potrepštine za kraljevski dvor. Kralj se stalno selio iz rezidencije u rezidenciju, jer je tako bilo jeftinije nego da se jedno mesto snabdeva proizvodima sa drugih imanja, koja su znala biti poprilično udaljena.
Preokret u razvoju kapetske dinastije dostignut je za vreme Hugovog unuka Filipa I (1060-1108). Ovo vreme prestavlja period kada je kralj najslabiji među plemićima, ali od ovog vremena počinje i uspon kraljevske dinastije. Kada je vikontu Burža zarad odlaska u Prvi krstaški rat zatrebao novac Filip je kupio njegov feud. Zatim je, u zamenu za priznavanje grofa Anžua koji je bacio u zatvor svog starijeg brata i zauzeo njegovo mesto, Filip dobio neke anžujske zemlje južno od kraljevske šume Fonteblo. Na bojnom polju stalno je, međutim, trpeo poraze od vazala iz oblasti Ille de Francais.
Njegov naslednik Luj VI (1108-1137) godine bio je ljudina neverovatne i neiscrpne snage. Odmah je porazio i pokorio gospodare Ille de Francais. Poveo je uspešnu borbu sa feudalcima na svom domenu. Učinio je kraj samovolji tih sitnih seniora, rušio njihove zamkove i posedao ih svojim garnizonima. Njegove dalje namere da potčini vazale sa kraljevskog domena ometala je činjenica da je veći deo svoje vladavine proveo u nizu ratova protiv koalicije feudalnih kneževa koju su činili Henri I (1100-1135), kralj Engleske i njegov nećak Tibo, grof Bloa. Kada je ubijen grof Flandrije, Luje je zauzeo njegovu grofoviju, kaznio zločince i postavio grofa po svom izboru. Kada su se Flamanci pobunili protiv grofa, on je ipak nametnuo svoju vlast. Pred Lujovu smrt temelji kapetovske monarhije su bili čvrsto posađeni.
Нема коментара:
Постави коментар