Ruralno društvo
Germani se nisu interesovali za gradove, niti su pokazivali želju da u njima žive. Neki su opljačkani i opustošeni za vreme germanskih najezda. Do X veka u zapadnoj Evropi nedostajalo je sve što bi bilo neophodno za naprednu trgovinu. Nije bilo gradskog stanovništva koje bi se bavilo trgovinom i zanatstvom, a komunikacije su bile očajne. U siromašnim oblastima gde su prevladavala seoca obrada zemlje je bila krajnje primitivna. Svako domaćinstvo je imalo okućnicu, mali komad zemlje koja je neprekidno obrađivana i đubrena stajskim đubretom. Deo ostale zemlje seljak bi obrađivao godinu ili dve dok se zemljište ne bi ispostio, a posle toga bi prešao na drugi deo zemlje. U većem delu Engleske, u Francuskoj severno od Loare i istočno od ušća Sene, kao i u plodnim oblastima Nemačke, zemlja je obrađivana dvopoljnim i tropoljnim sistemom. Južno od Loare i u oblasti Sredozemlja seoska zemlja je bila podeljena na pravougaone ili četvrtaste parcele. Iako je postojala dvogodišnja smena zemlje, takva podela nije bila rasprostranjena. Do XIII veka samo su najbolji seljaci mogli da požnju oko 360 kg pšenice sa jednog jutra, pri čemu su za seme ostavljali 1/5 prinosa.
Svaka kuća imala je baštu sa nekoliko voćki. Takođe je imala i svoj komad zemlje i udeo u senu. U seoskoj šumi je seljak mogao da žiri svinje, sakuplja drva za potpalu. Ako bi se u ataru nalazio potok, smeo ja da u njemu lovi ribu. Svinje su bile značajne za seosku privredu toliko da je čak u Knjizi Strašnog Suda Engleske iz 1086. godine veličina šume bila izražena brojem svinja koje mogu da se prehrane u njoj.
Seoska crkva i njen sveštenik starali su se o njegovoj duši. Zabava su mu bile seoske svetkovine, koje su često, pažljivo bile povezane sa danom nekog hrišćanskog svetitelja, a poticale iz paganskih vremena.
Skoro svako selo imalo je vlastelina, što se pogotovo dešavalo u nesigurnim vremenima. Seljani su izdržavali vlastelina tako što su radili na njegovoj zemlji i plaćali mu dažbine u rodu. Kad god bi vlastelin pomislio da njegovi kmetovi imaju više nego što im je potrebno, oduzimao bi im to kroz proizvoljnu glavarinu – tallage. Značajni feudalci imali su potpuna sudska prava, pa su mogli i da sude svojim kmetovima za prestupe. Međutim i pored svega slobodno seljaštvo je u Evropi još bilo veoma prisutno u X i XI veku. Tokom XII veka seljaštvo Zapadne Evrope je ogromnim povećanjem proizvodnje, koje je kasnije uticalo i na porast stanovništva, postavilo temelje buduće političke i privredne premoći Evrope. U ovo vreme se povećava i širenje obradive zemlje na račun šuma, močvara i pustoši.
Germani se nisu interesovali za gradove, niti su pokazivali želju da u njima žive. Neki su opljačkani i opustošeni za vreme germanskih najezda. Do X veka u zapadnoj Evropi nedostajalo je sve što bi bilo neophodno za naprednu trgovinu. Nije bilo gradskog stanovništva koje bi se bavilo trgovinom i zanatstvom, a komunikacije su bile očajne. U siromašnim oblastima gde su prevladavala seoca obrada zemlje je bila krajnje primitivna. Svako domaćinstvo je imalo okućnicu, mali komad zemlje koja je neprekidno obrađivana i đubrena stajskim đubretom. Deo ostale zemlje seljak bi obrađivao godinu ili dve dok se zemljište ne bi ispostio, a posle toga bi prešao na drugi deo zemlje. U većem delu Engleske, u Francuskoj severno od Loare i istočno od ušća Sene, kao i u plodnim oblastima Nemačke, zemlja je obrađivana dvopoljnim i tropoljnim sistemom. Južno od Loare i u oblasti Sredozemlja seoska zemlja je bila podeljena na pravougaone ili četvrtaste parcele. Iako je postojala dvogodišnja smena zemlje, takva podela nije bila rasprostranjena. Do XIII veka samo su najbolji seljaci mogli da požnju oko 360 kg pšenice sa jednog jutra, pri čemu su za seme ostavljali 1/5 prinosa.
Svaka kuća imala je baštu sa nekoliko voćki. Takođe je imala i svoj komad zemlje i udeo u senu. U seoskoj šumi je seljak mogao da žiri svinje, sakuplja drva za potpalu. Ako bi se u ataru nalazio potok, smeo ja da u njemu lovi ribu. Svinje su bile značajne za seosku privredu toliko da je čak u Knjizi Strašnog Suda Engleske iz 1086. godine veličina šume bila izražena brojem svinja koje mogu da se prehrane u njoj.
Seoska crkva i njen sveštenik starali su se o njegovoj duši. Zabava su mu bile seoske svetkovine, koje su često, pažljivo bile povezane sa danom nekog hrišćanskog svetitelja, a poticale iz paganskih vremena.
Skoro svako selo imalo je vlastelina, što se pogotovo dešavalo u nesigurnim vremenima. Seljani su izdržavali vlastelina tako što su radili na njegovoj zemlji i plaćali mu dažbine u rodu. Kad god bi vlastelin pomislio da njegovi kmetovi imaju više nego što im je potrebno, oduzimao bi im to kroz proizvoljnu glavarinu – tallage. Značajni feudalci imali su potpuna sudska prava, pa su mogli i da sude svojim kmetovima za prestupe. Međutim i pored svega slobodno seljaštvo je u Evropi još bilo veoma prisutno u X i XI veku. Tokom XII veka seljaštvo Zapadne Evrope je ogromnim povećanjem proizvodnje, koje je kasnije uticalo i na porast stanovništva, postavilo temelje buduće političke i privredne premoći Evrope. U ovo vreme se povećava i širenje obradive zemlje na račun šuma, močvara i pustoši.
Нема коментара:
Постави коментар